Povodom najavljenog dolaska tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Herceg Novi, te njegova prolaska kroz Hrvatsku, fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, u razgovoru za Hrvatski katolički radio izdvojio je neke naglaske u pripremi za taj događaj od 14. do 19. rujna ove godine.

Uvodno se osvrnuo na boravak sv. Leopolda prošle godine u Zagrebu:

“Dolazak sv. Leopolda u Zagreb imao je veliki odjek, i jako veliki broj ljudi se došao pomoliti kraj njegova svetoga tijela. Tada je kotorski biskup Ilija Janjić izrazio želju da tijelo posjeti Herceg Novi, rodno mjesto i cijelu Kotorsku biskupiju. Međutim, to nije bilo moguće, iz različitih razloga, i od tada je on poduzimao sve potrebite radnje da tijelo sv. Leopolda pohodi i njegovu biskupiju. U dogovoru s upraviteljem Svetišta sv. Leopolda u Padovi i sa mnom, planirali smo i pisali molbe na sve moguće strane, biskupu u Padovi, Kongregaciji za kauze svetaca, da bismo dobili konačni odgovor od prefekta Kongregacije kardinala Angela Amata da se daje dozvola biskupu Padove da, uz određene uvjete, tijelo sv. Leopolda pohodi Herceg Novi. A mi smo onda iskoristili tu prigodu, budući da će tijelo ići uz našu obalu, da se zaustavi u nekim mjestima, jer bi bila prava šteta kada jedan tako drag i popularan svetac ne bi posjetio posebice ona mjesta u kojima je boravio, kao što je Rijeka – gdje je boravio 23 dana 1923. godine, zatim Zadar u kojem je boravio jedno vrijeme, Split gdje također djeluju kapucini i Dubrovnik.”

U konačnici, dolaskom u Herceg Novi 15. i 16. rujna, ispunit će se Leopoldova želja – da se vrati kući, barem nakratko.

Višednevni program počinje polaskom tijela sv. Leopolda iz Padove i dolaskom u Zadar 14. rujna.

“Bit će to dobra prigoda”, istaknuo je fra Jure, “da se zaustavi na pola puta u gradu gdje je boravio. Tijelo će doći u Zadar u 14 sati. Bit će svečani doček, sveta misa koju će po svoj prilici predvoditi zadarski nadbiskup Želimir Puljić, bit će bdjenje, i sljedeći dan, 15. rujna, tijelo će nakon mise nastaviti svoje hodočašće prema Herceg Novom gdje će također biti jedan svečani doček. Zbog skučenosti prostora u Herceg Novom nikako nije bilo moguće naći put da tijelo dođe do njegove crkve ili one malo veće sv. Jeronima, pa će cijeli program biti uz jednu malu crkvu uz cestu. Planirali smo da tijelo dođe u Kotor. Međutim, zbog raznih okolnosti biskup je sa svojim svećenicima zaključio da je možda najbolje da sve bude u Herceg Novom, što je i organizacijski lakše nego da je na dva mjesta. Nakon što prenoći, tijelo će popodne drugog dana, 16. rujna, biti ispraćeno za Dubrovnik gdje će u 20 sati stići u Svetište Gospe od Milosrđa koje vode kapucini. Tu će se uključiti dubrovački biskup Mate Uzinić gdje će također biti organiziran svečani doček, misa i bdjenje. Nakon Dubrovnika 17. rujna idemo u Split gdje se inventivnost prepušta i mjesnoj Crkvi, posebice upravitelju svetišta u Splitu, kao i u drugim mjestima, u suradnji s biskupom, tako da se dadne dovoljno prostora i za misna slavlja i za osobno štovanje vjernika. Ja sam uvjeren da će odaziv biti velik, kao što je bio i ovdje u Zagrebu, jer znam da u južnoj Hrvatskoj ima puno štovatelja sv. Leopolda. Kada sam prošle godine najavio tu mogućnost vjernicima u crkvi, istina neslužbeno, oni su se silno radovali, a pogotovo sada kada putem medija vijest dođe do njih. Peti dan hodočašća 18. rujna tijelo će biti dočekano u Rijeci, a posljednjeg dana hodočašća 19. rujna ispraćeno za Padovu.”

Na upit je li u Herceg Novom, u rodnoj kući sv. Leopolda Bogdana Mandića, nešto sačuvano iz njegova vremena, provincijal Šarčević je odgovorio: “Njegova rodna kuća nalazi se uz obalu. Sada je ona proširena i jako je velika zgrada, prodana je i u njoj ljudi stanuju. Prije nekoliko godina bila je pokrenuta jedna inicijativa od strane biskupa da se to obilježi i stavi jedan natpis, međutim nisu uspjeli. Nadam se da će sada ovom zgodom i uz našu pomoć uspjeti da se na tu kuću stavi barem natpis da je to rodna kuća sv. Leopolda Bogdana Mandića. Bilo bi nam drago kada bi se barem moglo na neki način obilježiti kuću u kojoj je rođen i proživio svoju mladost naš zaštitnik sv. Leopold.”

Fra Jure je također rekao da od bliže rodbine sv. Leopolda više nikoga nema, neke daljnje rodbine po svoj prilici ima, a možda će ovo hodočašće biti prigoda da se netko od njih javi i upozna s kapucinima.

“Pozvat ćemo putem medija i novina da nam se jave. Možda će biti prigoda da nam se javi netko od njih koji su bili s povezani sa sv. Leopoldom, pa da se na neki način otkrije i njegova bliža rodbina koja je dala Crkvi i našem narodu jednog tako velikog sveca – istina maloga stasa koji je, kako je rekao bl. kardinal Alojzije Stepinac ‘postao gorostas, orijaš duhom preko kojega je Bog učinio velike stvari’. Blaženi kardinal Stepinac bio je uistinu prorok kada je i prije nego što je uopće bio pokrenut proces za Leopoldovu beatifikaciju na Novu godinu 1945. potaknuo hrvatske kapucine da počnu širiti štovanje i tada je zamolio da se prevede jedan životopis Leopolda Bogdana Mandića od njegova suvremenika o. Pietra Bernardija koji je s njime živio 15 godina u Padovi i koji ga je poznavao više od bilo kojega drugoga kapucina. Nama je sada drago da upravo u vremenu kada se nastoji da se i bl. Stepinac proglasi svetim, da se možemo uteći zagovoru sv. Leopolda koji će sigurno pri tome pomoći da na neki način vrati jedan povijesni dug bl. Alojziju koji ga je zadužio promovirajući kod kapucina i cijeloga hrvatskog naroda njegovo štovanje.”

Cilj ponovnoga dolaska, odnosno prolaska kroz naše krajeve sv. Leopolda Bogdana Mandića je, među ostalim, i ponovno potaknuti na slavljenje Sakramenta pomirenja. No, ne smije se zaboraviti da je on i svetac milosrđa koji je bio posebno istaknut u Godini milosrđa. Sam cilj hodočašćenja tijela sv. Leopolda, ili nekoga drugoga sveca, je taj da se ljudi više približe Bogu, da otkriju Njegovo milosrđe na poseban način u životu sv. Leopolda, podsjetio je fra Jure.

“Tako će i prije nego što tijelo sv. Leopolda dođe u Herceg Novi, na molbu tamošnjeg biskupa, nekoliko naše braće napraviti duhovnu obnovu u nekoliko župa. Mi u tome smislu nešto radimo, ali posebice bit će ovo prigoda da svi mi ponovno otkrijemo tu lijepu karakteristiku Boga koji je milosrdan Otac. To je bila i temeljna ideja pape Franje da je u Godini milosrđa stavio kao zaštitnike dvojicu najpoznatijih ispovjednika sv. Pija i sv. Leopolda, da to milosrđe sami otkrijemo, to živimo i pomognemo i drugima otkriti takvog Boga jer je u našem vremenu potrebno pokazati Boga koji ljubi, kojega Isus tako lijepo izriče kada kaže ‘nisam došao poradi pravednika nego grešnika’ i ‘ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni’. Sv. Leopold je bio osoba koja je približavala Boga milosrdnoga ljudima. To on čini i danas na puno načina, osobito onima koji mu se utječu, koji mu pišu pisma i danas premda je on umro 30. srpnja 1942. Mogu reći da je u prostorijama u Padovi oko Svetišta, gdje je i Leopoldova ispovjedaonica, skupljeno više od 500 volumena, od kojih svaki ima 1000 i više stranica, i praktički više nema mjesta gdje bi smjestili sve te molbe, tako da na neki način sv. Leopold i danas živi i posreduje Božje milosrđe onima koji mu se obraćaju. Dovoljno je doći u Padovu, u bilo kojoj zgodi, i razgovarati s tim ljudima koji se danju i noću skupljaju oko sv. Leopolda, traže Božju pomoć i milost preko jednoga tako skromnog sluge, preko kojega je Bog izlijevao svoje milosrđe ‘kao u neku rijeku’ – kako se izrazio i sam papa Franjo u jednoj zgodi na početku jubilarne Godine milosrđa.”

Kako se dolazak sv. Leopolda poklapa i s Godinom svete ispovijedi u Kotorskoj biskupiji, a Herceg Novi je sastavni dio biskupije, fra Jure je istaknuo da je to za biskupiju ‘sretna okolnost’.

“Ja vjerujem da će Bog i na taj način obnoviti ljude da otkriju ljepotu i bogatstvo svete ispovijedi, a nema ljepšeg primjera za to od primjera sv. Leopolda koji je sav svoj život posvetio ispovijedi. Sjedao bi ujutro rano, nakon što bi odslužio svetu misu, kako se to čita u njegovim biografijama, i po čitav dan bi bio na raspolaganju vjernicima da im približi Boga i oni su to prepoznavali. Poznato je da kada se netko ispovjedio kod sv. Leopolda, bez obzira kakav je bio grešnik, osjetio bi potrebu da se ponovno vrati i zato ova okolnost vjerujem da će mnogima pomoći da u susretu sa sv. Leopoldom otkriju jednu dimenziju obnove. Jer, kada se čovjek ispovjedi, kada na neki način zadobije Božje milosrđe onda on postaje, kako je to govorio sv. Pavao, ‘novim stvorenjem kojeg Božja milost zahvaća iznutra’ da on doživi uistinu tu ljepotu koju jedino Bog može dati.”

Na upit zašto se vjernici žele susretati s tijelom sv. Leopolda, kako se to moglo vidjeti prošle godine u Zagrebu kada su prisutnost rijeke vjernika pratili i neki neugodni novinski naslovi, provincijal Hrvatske kapucinske provincije podsjetio je “da od vremena Isusa Krista do današnjega dana autentične stvari uvijek imaju i protivnike i protivljenja. Nekoliko je vjernika za vrijeme boravka tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u crkvi u zagrebačkoj Dubravi, kada su se pojavili nekakvi ružni natpisi, znalo komentirati ‘kada je svetost na djelu, tu đavao ne spava’. To je najbolji odgovor, a i vjernici se ne smiju obeshrabriti niti prestrašiti. Po svoj prilici bit će i u ovo vrijeme ljudi koji će se tako postaviti i komentirati na takav način, ali mislim da se mi na to ne trebamo osvrtati, nego jednostavno uvjereni da je to Bogu ugodno djelo nastaviti propagirati takav vid duhovnosti moleći sv. Leopolda i za takve ljude, koji su ili plaćeni ili nesretni ili motivirani bilo kakvim razlozima. Ja sam znao pozvati vjernike da molimo i za njih, jer na koncu je i sam Isus rekao da trebamo moliti i za neprijatelje, jer oni najčešće ne znaju što rade, tako da i ovi nisu svjesni niti znaju što čine. Vjernicima su sveci most do neba, to su na neki način kao nekakve ljestve. Bog je mogao ljude spasiti na milijun načina jer je svemoguć, ali nam je dao takve zagovornike – one ljude s kojima se mi rado družimo. Jednoga dana kada dođemo u nebo iznenadit ćemo se koliko ima naših poznanika, rodbine, prijatelja, koji su naši zagovornici, a to su posebice oni koje je Crkva službeno proglasila takvima jer je nakon pomnoga ispitivanja zaključila da oni zaslužuju da budu uzdignuti na čast oltara. Oni razumiju našu patnju, živjeli su u tijelu ovdje na zemlji, u prolaznosti i u ograničenosti, i zato nas zagovaraju kod našeg Oca nebeskog. Tako nam se lakše vinuti do samoga Boga jer Bog je neshvatljiv, ne možemo ga iskusiti svojim ograničenim kategorijama razumskim, vremenskim, iskustvenim, te sveci odsijevaju slavu Božju. Kada vidimo sveca u njemu vidimo nešto božansko. Mi ne štujemo njih kao takve, niti kakve predmete, nego zato što sveci na opipljiv način posreduju Božju veličinu i ljepotu.”

Na upit jesu li hrvatski kapucini osjetili milosti boravka sv. Leopolda bilo u duhovnosti bilo u pastoralu, fra Jure je rekao da se promjena osjetila već za tih dana.

“Uza sve bojaznosti koje smo imali i zahtjevnosti organizacije, mi sami kao i ljudi uz nas smo osjetili nešto u zraku. Vidjeli smo strpljivost ljudi koji su satima znali čekati da dođu do tijela sv. Leopolda. A, što se tiče moje braće, nas, unatoč svim kušnjama koje imamo, nekoliko braće nam je umrlo posljednjih godina, osobito mladih, ipak smo osjetili da nas Bog ne zaboravlja što se očituje i po broju novih zvanja. Evo sada imamo gotovo dvadesetak mlađe braće u formaciji iako živimo u vremenu krize zvanja. Bog nam daruje, vjerujemo i po zaslugama sv. Leopolda, mlade ljude koji će nastaviti Bogu ugodno djelo naviještanja Isusove radosne vijesti na jedan skroman i jednostavan način, poput naše starije braće kapucina – pokojnih Šagi-Bunića, Zdenka Tenšeka, kao i nas danas. Poznato je iz Svetoga pisma da se Bog često služi malenima i slabima da posrami one jake. Zar nije u tome gorljiv primjer sv. Leopolda koji je bio malen stasom, a Bog je preko njega izveo čudesne stvari? Uvjeren sam da će on to nastaviti i dalje u onoj mjeri u kojoj budemo mi Bogu vjerni u zadaćama koje nam je dao baš u ovo vrijeme.”

Fra Jure će biti u pratnji tijekom hodočašća tijela sv. Leopolda kroz Hrvatsku i Crnu Goru od 14. do 19. rujna. Pratnju čine uprava Venetske provincije, upravitelj svetišta u Padovi i jedan poseban delegat padovanskog biskupa kojega je Kongregacija za kauze svetaca zadužila da on imenuje svoga pratitelja za tu službu, zatim 11 kapucina iz Italije, više nego što ih je bilo u Zagrebu, kao i hrvatski kapucini, a fra Jure se nada da će se pridružiti i provincijal Slovenske kapucinske provincije. Bit će i volonteri, a organizirat će se i jedna grupa hodočasnika koja će sv. Leopolda pratiti u njegov rodni kraj.

Hrvatski kapucini pozivaju vjernike da sv. Leopoldu iznesu svoje molitve – osobne, obiteljske, za cijelu domovinu kako bi i Hrvati kao narod krenuli u sretniju budućnost. “Vjerujem da nam to mogu posredovati naši sveci, posebno sv. Leopold koji se, živeći u tuđini, nikada nije odrekao pripadnosti svome narodu. Mi Hrvati se moramo naučiti da cijenimo hrvatsko, svoj identitet i pripadnost vjeri, da poštujemo druge i tako ćemo biti uspješniji na svim područjima života”, zaključio je na kraju razgovora fra Jure Šarčević.