„Vasko Lipovac duboko je vjerovao da ljudi imaju potrebu za umjetnošću. On ne razmišlja o likovnom djelu kao o galerijskom eksponatu, već o likovnom djelu namijenjenom prostoru u kojem se svakodnevno krećemo“, naglasio je njegov suradnik i prijatelj, splitski arhitekt Dinko Kovačić. O radionici naziva „Misliti skulpturu“ koja dotiče upravo taj važan element njegova stvaralaštva, a koja je dio istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost („Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije“) govori jedan od voditelja radionice profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Sveučilišta u Splitu, dr. sc. Dalibor Prančević.
U posljednjem Bokobranu ove sezone gostuju i sudionici tē radionice, povjesničari umjetnosti: Petra Dajak, Dora Derado, Mirela Plenković i Božo Kesić. Radionica i teme o kojima oni pišu u kritičkim tekstovima prigodno objavljene brošure, pokazuju Lipovčev humaniziran odnos prema javnom prostoru i arhitekturi te kako i koliko je on prisutan u Splitu. Sudionici odgovaraju na pitanja: po čemu su Lipovčeve javne skulpture tako „humane“ (Petra Dajak), kako i zašto se na Lipovčevu „Plavom stablu“ manifestira društveni značaj njegove javne skulpture (Dora Derado), kako se recepcija Lipovčeva djela ogleda u konceptu splitske javne skulpture (Božo Kesić), kako to da skulpture „Biciklisti“ i „Plavo stablo“ iako su apolitične i „bezopasne“, razumljive i ne nose neke „teretne“ konotacije kao što su primjerice memorijalne, zauzimaju tako malo mjesta u javnom prostoru (Mirela Plenković).
Nevenka Šarčević
Fotografija preuzeta sa stranice http://klfm.org (pristupljeno 22. 5. 2019.)
Za pripremu emisije korišten je studio Hrvatske katoličke mreže (HKM-a) u Zagrebu.