Tema je Bokobrana likovni opus Antuna Šojata sa Prčanja (1911. – 1974.)  Živeći i radeći u Zagrebu kao nastavnik najveći dio svoga radnog vijeka, ipak je uvijek rado dolazio u Boku kotorsku, na kraće ili dulje posjete. Boka je bila Šojatov neiscrpan izvor inspiracije. Na njegovim slikama najzastupljeniji su upravo bokeljski motivi.

Bokobran daje kratki biografski prikaz Šojatova života, a ističu se i obilježja njegova slikarskog puta, i slikarstva, o čemu govori akademik Tonko Maroević koji je između ostaloga istaknuo:

»Njegovo je slikarstvo sasvim sigurno, možda najautentičnije jer je daleko od slikovnice, od ilustracije, razglednice, to je duboki doživljaj jedne atmosfere, prostora koji je naizgled stisnut, naizgled tjeskoban, reklo bi se klaustrofobičan, ali s druge strane prepun unutarnjeg sjaja. Dakle, slikajući motive, vedute, pejzaže iz Boke uvijek se vidi taj stisak brda i sjaj mora. Jedno s drugim, to nebo je visoko, daleko, ali s druge strane za usporedbu i za kompenzaciju postoji, reklo bi se – toplina ambijenta, postoji sjaj predmeta i kuća, kamena. Kamen isijava, a kuće ili građevine koje on prezentira na neki način kao da emaniraju to svjetlo koje je nakupljeno, ili čak toplinu enterijera. Boka je jedan veliki enterijer, isto tako, i planine također stvaraju jedno okružje koje je intimno. Prčanj njegova djetinjstva i njegova boravka, sasvim sigurno jedan idealno starinski ambijent, to su palaci, to su kuće koje su u sebi sačuvale upravo toplinu dugoga trajanja, svijest o, reklo bi se, s jedne strane zatvorenosti ovoga Zaljeva, a s druge strane, to su mornari, kapetani koji su vidjeli velike daleke prostore, dakle gotovo paradoksalni ili kontrastni doživljaji ljudi koji su prošli svijetom«.