Na jučerašnjem okruglom stolu koji je organiziran u čast kotorskog i dubrovačkog biskupa Pavla Butorca u crkvi sv. Pavla u Kotoru, nazočili su brojni znanstvenici, predstavnici političkog i kulturnog života dvaju gradova.

Okrugli stol obuhvatio je nekoliko tema iz života i za vrijeme djelovanja Butorca, te prisutnima približili snagu njegove osobnosti i duhovnosti.

Na samom početku, u ime Kotorske biskupije kao suorganizatora okruglog stola i monsinjora Ilije Janjića obratio se don Robert Tonsati istakavši važnost figure i intelekta biskupa Butorca u našoj povijesti: „Butorac, rođen u Perastu, u našoj je biskupiji odabrao da vodi službe. Bio je župnikom u Dobroti, kateheta u Kotoru i Splitu, rektor kotorskog sjemeništa; kotorski biskup, administrator, te kasnije biskup Dubrovačke biskupije. Svestran i plodan pisac teoloških, filozofskih, povijesnih, duhovnih, te drugih djela s različitih područja humanističkih znanosti, primio je doktorat  od Katoličkog Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

Danas, kada je naša povijest često žrtva falsifikacije želimo se ne samo podsjetiti nego i produbiti, ali iznova otkriti njezinog mladog učenika, koji je svojim traganjem za istinom postavio primjer intelektualne otvorenosti dijalogu i kulturnoj širini“.

U ime Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka i u ime Hrvatskog nacionalnog vijeća Zvonimir Deković pozdravio je konzula Republike Hrvatske u Kotoru Hrvoja Vukovića, potpredsjednika Općine Kotor Tvrtka Crepulju, direktora Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore Safeta Kurtagića, ravnatelja Lučke uprave Dubrovnik Antuna Banovca i prijatelja iz Dubrovnika g. Srećka Čižeka.

Nakon pozdravnih riječi organizatora ovog znanstvenog skupa, moderator okruglog stola dr.sc. Vinicije Lupis izrazio je zahvalnost svim sudionicima te posebno istakao zahvalu peraškom župniku mons. Srećku Majiću koji je godinama tiskao sva kapitalna djela biskupa Butorca i koji je zaslužan za današnje poznavanje njegovih djela.

Okupljeni su potom imali prilike čuti izlaganje don Dejana Turze na temu: „Petogodišnje izvješće (1938. – 1942.) o stanju u Dubrovačkoj biskupiji“, kojeg je biskup Butorac napisao na latinskom jeziku i ima za cilj informirati o tadašnjem stanju u Biskupiji. Važnost Dubrovačke biskupije i samog tog kraja Butorac u Petogodišnjem izvješću daje kroz statističke podatke, ali i povijesne činjenice. Također se osvrće na crkvene građevine u Dubrovniku, nastanak i probleme sjemeništa, redovničkim zajednicama i bratstvima, statističkim podacima Dubrovačke županije, a dotiče se i odnosa civilnih vlasti prema materijalnim dobrima Dubrovačke biskupije. U vrlo temeljitom ogledu Butorčeva djela „Petogodišnje izvješće“, don Dejan Turza zaključuje: „Sadržajnom i strukturnom analizom Petogodišnjeg izvješća biskupa Pavla Butorca uočava se složenost društveno-političke, ekonomske i crkveno-vjerske situacije u Dubrovniku i šire. No, ovaj tekst oslikava također svestranost i širinu duha osobe Pavla Butorca“.

Osvrt na Butorčevo štovanje Blažene Djevice Marije dao je fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, koje je također pročitano na okruglom stolu. U njemu se navodi Butorčeva knjiga „Gospa od Škrpjela“, kao „religiozni, povijesni i kulturni vodič o malome otoku i Gospinu svetištu u Boki kotorskoj“. Butorac je u objavljenom članku u Zborniku kongresa održanom u Lurdu 1958. odabrao sedam naziva kojima štovatelji časte Bogorodicu Mariju: Majka milosrdnoga srca, Ogledalo bez ljage, Prečisto srce, Majka boli, Sjajna zvijezda, majka providnosti i Majka milosti. Kako fra Hrvatin ističe „to je štivo za duše željne intimnoga susreta sa srcem predrage Majke Marije“. Nadalje, govori o razmatranjima o ljubavi prema Bogu, propovijedima čija je najčešća tema neki događaj iz života Bogorodice Marije.

Zanimljiva je „Napomena“ naslovljena: „Slavno se o Tebi govori, Božji Grade“. Navedena je ispred propovijedi, a glasi: „Propovijed, koja ima više oblik fervorina, adaptirana je za razne zavjetne Gospine svečanosti. Sve ono u zagradama udešeno je za obje svečanosti u odnosu s kultom slike Gospe od Škrpjela u Perastu, osobito na godišnju svečanost 15. svibnja, zavjetni spomen na pobjedu nad Turcima 15. svibnja 1654“.

Fra Hrvatin svoje promišljanje zaključuje: „Iznoseći vjerske dogme, istine i kreposti Djevice Marije poticao je svoje slušatelje da, razmišljajući o kršćanskim vjerskim zasadama prodube svoju vjeru, da nasljeđuju kreposti Majke Marije i na taj način zasluže njezin zagovor i pomoć u svim životnim zgodama i nezgodama“.

O utjecaju Pavla Butorca na zajednice picokara u Dubrovniku (picokare – pobožne žene koje se nisu udavale, nego su kao redovnice živjele u svojim obiteljima ili u zajednici s drugim picokarama, nisu polagale redovničke zavjete nego su davale javna obećanja) govorio je mr.sc. Ivan Armanda iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža iz Zagreba. Po riječima Armande, često se nepravedno misli da je biskup Butorac krivac za iščezavanje zajednice picokara, kojih je kada je on došao u službu dubrovačkog biskupa bile sve ga tri: jedna u Stonu i dvije u Dubrovniku. Posljednja picokara, sestra Hosana Šutalo preminula je 1984. godine, te je Stonska zajednica picokara ipak nadživjela biskupa Butorca, te nije opravdano kazati da je on kriv za gašenje te zajednice. Isti stav koji je Butorac tada zastupao, da nove djevojke mogu dolaziti u zajednicu picokara, ali da im se mora objasniti da one kao takve nisu redovnice, zastupao je i njegov nasljednik. „Odnos biskupa Butorca prema ovim triju zajednica pokazuje da on nije njihov egzekutor, dvije te zajednice nadživjele su biskupa Butorca. Nisu se mogle sačuvati zajednice picokara kao takve, njih je naprosto pregazilo vrijeme, nestale su i iz svih drugih krajeva istočne obale i u Europi, pa očito nisu mogle opstati ni u Dubrovniku. Stoga biskup Butorac nije egzekutor, nego spasitelj makar jedne te zajednice, jer je uspio postići da ona bude sačuvana kao samostan franjevačkih redovnica, koji kao takav postoji i danas. Kamo sreće da su i ostali dalmatinski biskupi i nadbiskupi pokazali toliko skrbi i toliko ljubavi prema samostanima sestara picokara kao što su to pokazala dva dubrovačka biskupa Josip Marčelić i nakon njega Pavao Butorac.“ – zaključuje Armanda.

Među govornicima bili su i ravnatelj Muzeja grada Makarske dr.sc. Marinko Tomasović, koji je obradio temu „Udio benediktinaca u zapadnjačkim okvirima bokokotorskog prostora u djelu Pavla Butorca“, te profesor Željko Brguljan s ogledom na temu: „Biskup Pavao Butorac u poratnom razdoblju – odnosi s komunističkim vlastima“ i dr.sc. Vinicije Lupis na temu: "Biskup Pavao Butorac u hrvatskoj historiografiji".

Nakon završetka izlaganja, i glazbene stanke u kojoj su sudjelovali mješovita klapa HKD „Tomislav“ iz Kotora i dječji zbor „Leptirići“ HKD „Tomislav“, prvi puta je promovirana knjiga biskupa Butorca „Problem kulture“, izdata u Dubrovniku 1966. godine.

O knjizi je govorio don Tonći Matulić, dekan Katoličkog Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

„Struktura i kompozicija djela otkriva nesumnjivo jednu specifičnu enciklopedijsku narav ove knjige. Metoda mu je pripovijedalačka, narativno-analitička, postoje elementi sinteze, kritike i samokritike, istinoljublje. Djelo je više popularno nego samo znanstveno.

Kultura za Butorca nije isto što i civilizacija. Kultura je zapravo stvar duha, kultura proizlazi iz duhovnoga u čovjeku, iz njegovih duhovnih težnji i pregnuća, duhovne gladi i žeđi, a civilizacija više pokriva ono tjelesno: obući se, jesti, piti, sagraditi itd. To bi bio ključ za tumačenje Butorčeva razumijevanja odnosa kulture i civilizacije. On kulturu zapravo razumije kao utjelovljenje čovjekova duha, odnosno duhovnoga principa koji čovjeka čini čovjekom… Kultura je samo kultura onda kada govori o raskoši, veličini čovjeka, njegovog dostojanstva i vrijednosti“.

Matulić je svoje nadahnuto izlaganje o Butorčevoj misli i ideji zaključio mišlju da je Butorčeva glavna misao koja ga zaokupljuje i koju promiče vrijednost čovjeka  kao osobe na sliku Božju, stvorene u Isusu Kristu. „Povijesnost, dijalektika, dostojanstvo ljudske osobe, skladna sinteza svega znanja i svih vrijednosti, pluralistička demokracija pretpostavke su za svijetlu budućnost kulture utemeljene i izgrađene na cjelovitom gledanju na čovjeka kao duhovnog i tjelesnog bića“.

Organizator okruglog stola „Kotorski i dubrovački biskup Pavao Butorac – život i djelo“ je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, uz potporu Kotorske biskupije, Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809, Rijeka i Područnoga centra Dubrovnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.