U prelijepom ambijentu crkve sv. Pavla u Kotoru, sinoć je, pred prepunim auditorijem, održana promocija romana „Vjekovi prolaze, a duše pričaju“, autorice Radojke Abramović, povjesničarke umjetnosti.

Nazočne je pozdravila direktorica Pomorskog muzeja Crne Gore mr. Mileva Pejaković Vujošević, koja je istakla da je autorica, usprkos brojnim obavezama koje ima, uspjela napisati jedno ovako vrijedno djelo.

O ovom, drugom po redu objavljenom romanu Radojke Abramović, govorila je Smiljana Radusinović, profesorica književnosti i bibliotekarka: „Radojka u ovom romanu ispričava lične i porodične drame jedne ugledne kotorske porodice iz 15. vijeka. Vrlo vješto, Radojka je priču i sliku današnjeg Kotora, kojim počinje roman, gdje more turista obilazi njegove trgove i divi se njegovoj ljepoti, koristeći sva savremena sredstva komunikacije, vratila u 15. vijek, polazeći od činjenice da su ljudske patnje i radosti bile iste i slične tada i sada. Koliko je plača i uzdaha čuo svaki kamen, pločnik, uvlašten pod koracima koji su na njemu gazili vjekovima; koliko je samo putnika namjernika dočekao, a koliko njih ispratio na put sa kojeg se niko nije vratio. I čini se bilo je davno, a nije; ista je mokra, gorka i teška ljudska suza – danas i prije mnogo vjekova“. Radusinović  ističe da je najveći dojam u romanu na nju ostavio opis gradske vreve u Kotoru, te da ovom romanu autentičnost i ljepotu daje arhaičan jezik i upotreba lokalizama.

O romanu je govorila i Ružica Danilović, profesorica književnosti - viša bibliotekarka: „Radojka je tipična naratorka koja čitaoca uvlači u sopstveni izmaštani svijet. Taj svijet oslikan u dvjema do sada objavljenim knjigama, je duboko oslonjen, ne samo na tradicionalnu naraciju Boke kotorske, kojom je autorka zadojena još u djetinjstvu, već na širok dijapazon suverenog, profesionalnog poznavanja kako istorijskih tako i društvenih, ekonomskih, kulturnih prilika u Kotoru, na poznavanju načina života srednjovjekovnog urpsa kakav je Kotor“.

„Radojka naprosto osjeća puls grada Kotora. To bilo koje kuca vjekovima i bilježi atmosferu koja ga čini osobenim. Autorka koristi metafizičku dimenziju našeg grada, transferujući to sve u priču o dvjema generacijama čuvene patricijske porodice Buća. Grad Kotor postaje na ovaj način simbol univerzalnog trajanja, jer vjekovi prolaze, a duša grada priča. Kotor simbolizuje vremenske mjene, bilježi prolaznost i krhkost ljudskog života i sudbina; pamti zemljotrese, požare, kuge, bolesti, patnje, radosti, uspjehe, tuge, strahove, ljubavi, razočarenja, uskraćenosti, tjeskobe, gradnje i razgradnje, bijedu i raskoš. Kotor je stožerna točka koja spaja niti Radojkine naracije“, kazala je o autoričinom romanu prof. Danilović.  

Profesor književnosti, novinar i publicist iz Tivta Neven Staničić naglašava da  je najveći problem ovakvih romana epoha, ali da je autorica uspjela rekonstruirati Kotor 15. stoljeća na veoma dobar način. „Radojka je istorijske ličnosti provukla u likove. Ušla je u jednu književnu sferu koja se naziva irealnom poetikom, poetikom koja se zasniva na realnim događajima, ali kroz irealne likove, koji ne prave nadrealizam od tog djela, nego zapravo tu realnost približavaju čitaocu“, ističe Staničić i dodaje da kvalitet romana daju i poetski detalji i opisi.

Večer su svojim glazbenim izvedbama uzveličale profesorice Muzičke škole “Vida Matjan” iz Kotora, sopranistica Milica Lalošević uz klavirsku pratnju Lidije Molčanov.