23. Forum hrvatskih manjina organiziran je u prostorijama Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu proteklog petka. Na ovogodišnjem Forumu nazočili su Hrvati iz Crne Gore, Italije, Rumunjske, Srbije, Slovenije i Slovačke. Otvorenju Foruma nazočila je, između ostalih, i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović.

Predstavnici Hrvata iz Crne Gore bili su predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Zvonimir Deković, predsjednica Zajednice Hrvata i prijatelja – Crna Gora Svjetlana Zeković, predsjednik podružnice Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka Tomislav Brguljan, a u ime predsjednika HKD „Sveti Jeronim“ Vladimira Marvučića izlagala je novinarka Dux radija Valentina Andrić.

 „Za Boku kotorsku je pokojni don. Branko Sbutega rekao da je ona Planeta Boka jer je, po svemu sudeći, prepuna specifičnosti, od kojih je jedna, svakako, hrvatska tradicijska kultura. Nekadašnji bokokotorski distrikt izgrađivao je u svim naseljima koje je sublimirao u sebi svoju hrvatsku tradicijsku kulturu, a Kotor je, kao glavni grad, prednjačio u njezinu stvaranju i održavanju, za razliku od drugih krajeva, kojima je tradicijsku kulturu uglavnom stvarala i čuvala ruralna seoska sredina. Tradicijska kultura, kao izraz kontinuiteta trajanja na jednom istom prostoru, zaista je temelj opstojnosti jednoga naroda i predstavlja neodvojivi dio povijesti koji je determinirao svaki narod, pa tako i Hrvate“, istakao je gospodin Deković, dodajući da je aksiom naroda ili nacije njegova tradicija i povijest, jer bez nje ne bi postojao niti jedan narod. On je kazao da se Hrvati Boke kotorske tradicijski razlikuju od ostalih stanovnika Boke, ali su uvijek bili lojalni svojoj državi: „Bokeljski Hrvat je različit u svojim tradicijskim posebnostima od drugih stanovnika Boke. Bokelj ima svoj poseban odnos prema duhovnosti Boke, a tu mislim u prvome redu prema Kotorskoj biskupiji, svim njezinim katoličkim crkvama, Katedrali, svecima i blaženicima te gaji posebnu emociju prema svojoj povijesti, kulturi i tradiciji. Dakle, Hrvati se ovim izdvajaju od stanovnika Boke, a nikada nisu bili netko tko je bio nelojalan državi u kojoj živi, nikada nisu bili remetilački faktor, već naprotiv, uvijek su poticali i radovali se kada su i drugi izražavali svoju emociju prema svojoj tradicijskoj kulturi za koju mislimo da obogaćuje i oplemenjuje zajednički prostor“.

Gospođa Svjetlana Zeković imala je zapažen power point prezentaciju na zadanu temu, gdje je predstavila rad i aktivnosti Zajednice Hrvata i prijatelja kroz priču i slike. Novinarka Dux radija Valentina Andrić je pročitala tekst gospodina Vladimira Marvučića, naslovljen "Oh mia patria, si bella e perduta!": „Dok je većina građana Bara, kako plemića, tako i pučana trajno i nepovratno odselila u slobodne krajeve, znatan dio žitelja okolnih sela, među kojima su, uz nazočnost i drugih etničkih skupina, Hrvati tada još uvijek prevladavali, ostala je uz svoje maslinike i vinograde, voćnjake i đardine, mlinove i dvore, međe i ponte, koji su nerijetko u promijenjenim, njima nesklonim povijesnim okolnostima postali plijenom orijentalnih razbojnika, silnika i samodržaca. Unatoč progonima od kojih su neki po podnesenoj žrtvi za Krista dostojni pravog mučeništva, osobito 1571. , 1588. , 1633. , te 1648.-1649. godine, naši pređi su kroz tri duga stoljeća patnji i boli ipak uspjeli očuvati svoj vjerski, etnički, jezični, kulturni te zavičajni identitet, zbog čega im moramo biti zahvalni. Nažalost, odnarođenje (asimilacija) je uslijedilo najviše u razdobljima kada su Hrvati ovoga kraja, skupa sa onima koji su im po mnogo čemu bili najbliži, stremili oslobođenju od mrske, protukršćanske tuđinske vlasti. I dok je za kulturocid, teocid, a katkad i "mikrogenocid" jamačno kriva surova osmanska okupacija, za svojevrsni memoricid koji je posljedica ubrzanog odnarođivanja hrvatskog naroda na ovom prostoru, krivce treba tražiti u otuđenim pripadnicima naše elite koji su nerijetko radije znali prigrliti tuđe identitete nego vlastiti, makar bila riječ o etnički (Crnogorci, Srbi, Bošnjaci) ili vjerski (Albanci, Talijani) doista srodnim skupinama. Ipak, od onoga što su u barskom slučaju doslovce "ostaci ostataka", očuvan je, makar i u krhotinama, dio nekoć prebogate hrvatske kulturne baštine u vidu raznolikosti lokalnih narodnih nošnji, govora i dijalekata, narodnog graditeljstva, pokućstva, zanata, vještina, kulinarstva“.

Gospodin Tomislav Brguljan imao je veoma zapaženo izlaganje na temu  tradicijske kulture Hrvata Boke kotorske,  gdje je Bokeljsku mornaricu predstavio kao najstariji dio tradicijske kulture koju Hrvati Boke baštine i čuvaju do danas,  i to ne samo u Boki, već i u pet gradova Republike Hrvatske, gdje su organizirani u podružnice. Ovom prigodom, gospodin Brguljan, bio je obučen u odoru Bokeljske mornarice, zajedno s predstavnikom podružnice Bokeljske mornarice Zagreb Borisom Grgurovićem i predstavnikom podružnice iz Pule Vanjom Paskovićem,  što je izazvalo posebno interesiranje i oduševljenje svih nazočnih. U okviru 23. Foruma, u amfiteatru je svečano otvorena likovna izložba umjetnika iz Italije i Republike Hrvatske, gdje su slike admirala Bokeljske mornarice gospodina Antuna Sbutege izazvale posebnu pozornost, te su se mnogi od posjetitelja nadali da će upoznali admirala, što ovoga puta nije bio slučaj.