Prvi tom triologije Slobodana Boba Slovinića, knjiga „Herbarijum – Don Đuro“, bit će promovirana u subotu, 11. 9.,  u 19 h u crkvi Santa Maria in Punta u budvanskom Starom gradu, u organizaciji NVO Društva Feral, koje se bavi očuvanjem budvanskog kulturnog nasljeđa. O knjizi če govoriti prof. dr. Saša Popović, profesor Ekonomskog fakulteta; Željko Šćepanović, urednik prvog toma i Liberto Slovinić, autor. Moderatorica večeri bit će Itana Lalović ispred NVO Feral. Projekt su podržali Općina  Budva, Turistička organizacija općine Budva, marketinška agencija Unibrand i tiskara DPC.

„Kada je Liberto, na gotovo volšeban način, došao do orginalnog primjerka Herbarijuma iz 1899. godine, počela se rađati ideja da bi on mogao postati zlatna nit koja spaja ljude i događaje kroz vrijeme. Bila bi zaista velika šteta da je taj herbarijum ostao zaboravljen na nekoj polici ili u nekoj kutiji – takva ostavština obavezuje ne samo da se sačuva, već nosi potencijal velike inspiracije. Samo to što je neko, veoma mlad, neke daleke godine, svojom rukom ubrao, sušio, presovao biljku, pedantno zapisao narodni i latinski naziv, unio mjesto i vrijeme branja, nameće nam obavezu da tu kolekciju sačuvamo i brinemo o njoj. A ona je dopala ruku Libertu Slovniću, koji je svojim senzibilitetom izdigao na jedan viši nivo, postavljajući ga na svoj lični i porodični pijadestal, da bi postao sveobuhvatan i gotovo univrzalan. Ovaj roman bio je lijek za Libertov tjelesni i duhovni oporavak nakon zdravstvenih problema, njegova dnevna obaveza, novo stremljenje i motivacija. Uporedo s romanom, teklo je i njegovo ozdravljenje. Stvorio se jedan novi Bobo, kao i prije bolesti – radan, disciplinovan i misaon. Roman se desio se u njegovim zrelim godinama, kada čovjek zna mnogo, ima mudrosti, a često nađe i hrabrosti da istraje i stvara. Da li ruka koja decenijama nosi kičicu, može uspješno da nosi pero? Možda je, u stvari, Liberto čitav život kičicom klesao svoje umjetničko biće, da bi, sa izoštrena dva estetska čula, došao do sposobnosti da tu svoju suštinu iskaže na jedan drugačiji – literarni način. Roman se od faktografskih, dokumentarnih početaka, razvio u jednu divnu ličnu dramu, religijsku, ljubavnu i adolescentsku. Iz ugla pisca, od pukog bilježenja porodične hronologije, roman je rastao i narastao do duhovne odrednice novog života, postao je cilj, pretvorio se u lijek, u dar, pomjerio je granice razmišljanja i postao novi izazov. Na tom tankom ledu, po kome spisatelji i naratori svakodnevno klizaju, oprobao se Liberto. Niko nije mogao pretpostaviti da će on s takvom lakoćom i iskusnim manirom praviti literarne piruete, lupove i aksele! Ovo djelo je moralo od multitalentovanog autora naslijediti mnogo aspekata. S jedne strane, to je roman o budvanskoj, primorskoj porodici. Prepun je arhaičnog, bokeljskog govora, koji je pravi ukras romana. Zadovoljstvo je čuti neke gotovo zaboravljene riječi ili pak nove. Imam utisak da će mnoge riječi upravo ovo djelo sačuvati od zaborava. Savremeni, mladi čitalac može saznati kako se živjelo u tipičnoj starobudvanskoj porodici, kako su provodili dane, čime su se bavili, kako su radili u vrtu, u kući, u maslinjaku, na moru, kakav im je bio humor i kakve su ih nedaće mogle zadesiti. Može i naučiti kako se ophoditi prema bližnjemu sa pažnjom i razumijevanjem. Takođe, može se vidjeti kakve su bile društvene norme, kao je funkcionisao državni sistem. Mnoštvo likova – pituri, policioti, administratori, sudije, oficiri, ribari i trgovci, predstavljaju društveni šareniš toga doba, koji postepeno osvaja čitaoca. HERBARIJUM je i religijski roman, pun moralnih i religioznih dilema. To je roman o ljudskoj prirodi, o mladalačkoj čistoti i nedoumicama“, zapisao je o knjizi urednik Željko Šćepanović.