U ambijentu rimske vile urbane iz 2. stoljeća n.e. sinoć, 25. 8., s početkom u 20 čsati, održan je Okrugli stol „Arheološki potencijali Risna".
S poviješću arheološkog lokaliteta Rimskih mozaika prisutne je upoznala moderatorica okruglog stola, Jovana Lalošević, povjesničarka umjetnosti. Prisutne je pozdravila i Marina Dulović, sekretarka Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti, ističući da je cilj da se vrijednosti Risna, a naročito ono što se nalazi pod zemljom i čini arheološko blago Risna, istraži, unaprijedi i kako da se razvije veliki potencijal.
Vilma Kovačević, mr. arheologije u mirovini upoznala je prisutne s bogatom povijesti drevnog Risna akcentirajući da je ovo podneblje bilo naseljeno i prije Ilira, i da se spominje još u 4. stoljeću p.n.e. Također, Kovačević je približila prisutnima kako je grad izgledao, kakav je bio način života i koji su to nalazi utjecali da se Risan smatra jednim od najbogatijih i najvažnijih arheoloških nalazišta, uz isticanje da postoje i indikacije da je u Risnu postojao i amfiteatar/kazalište. Kovačević je istakla „Moja želja je da se ono u čemu sam učestvovala i što sam u jednom mom radu napisala, turistički valorizuje, da se konzervira, prezentuje, održava i dalje istražuje i naravno, da bude dostupno cijelom svijetu, kako i zaslužuje”.
Dr. Dejan Gazivoda, koji Risan smatra „neiscrpnom riznicom arheologije” predstavio je nalaze arheoloških istraživanja crnogorsko-poljskog tima provedenih na Carinama i Gradini u periodu od 2014 – 2019. godine u kojima su nađeni ostaci iz helenističkog, rimskog i austrougarskog perioda. Otkrića ukazuju samo na dio antičkog bogatstva Risna, pogotovo na Gradini, smatra dr. Gazivoda, ali su lokaliteti praćeni problematikom dostupnosti, poplavljivanja i neadekvatnog održavanja. Gradinu je istakao kao značajan lokalitet koji je kroz stoljeća predstavljao mjesto na kom su postojali hramovi, počev od hrama bogu Medauru. Prema pronađenom zapisu na starogrčkom, postoje još uvijek nepotvrđene indikacije, da je Risan, još u helenističko doba imao status polisa, što bi bio presedan da postoji pravi grad van antičke Grčke. Gazivoda je istakao potrebu za formiranjem muzejske jedinice u Risnu i naučno-istraživačkog centra koji bi se bavio ispitivanjima Risna tijekom godina i doveo do zaokruživanja nalaza u jedan arheološki park.
Arheolog Bogdan Lompar je u svom izlaganju približio ideje i problematiku konzervacije i restauracije, kao i mogućnost doživljaja lokaliteta. Lompar je naglasio da “svaki postupak obnove treba biti temeljno objašnjen, a odluke u tom procesu stručno i naučno dokazivane… jer i najmanja pogrešna restauracija kamena predstavlja nešto zauvijek izgubljeno – ljepota nestaje i autentičnost takođe”. Ističe da Risan zaslužuje multidisciplinarni pristup, počev od detaljnih inženjersko-geoloških i hidroloških mapiranja i istraživanja, na osnovu koji bi se planirali budući konzervatorsko-restauratorski radovi.
Sudionici su bili suglasni da je kako bi se bogata baština kojom Risan obiluje adekvatno konzervirala, prezentirala, sačuvala i valorizirala neophodno uspostaviti multidisciplinarnu suradnju stručnjaka iz oblasti arheologije, restauracije, konzervacije, arhitekture, geologije, uključujući i poslenike iz kulture, turizma i ekonomije.
Podsjećamo da su realizatori programa NVO Koltrina i MZ Risan. Program „Risanski vremeplov“ podržan je od strane Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti u okviru manifestacije „Bokeljski vremeplov“ 2020.