Pisac Stijepo Mijović Kočan sinoć je u Galeriji solidarnosti u Kotoru predstavio svoje tri najnovije knjige: Sedmoglasje, Priča o kraju svijeta/Lorko i Roko i Čoek zlatnije ruka.
U ime organizatora nazočne je pozdravila mr. Marija Mihaliček, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj, koja je pročitala zapis književnika Ludwiga Bauera, posvećen Stijepu Mijoviću Kočanu.
„Ako bismo sav pjesnički rad Stijepa Mijovića Kočana htjeli sažeti u jednu pjesničku karakteristiku, onda bi to bio prvenstveno poseban, iznimno istančan osjećaj za jezik, njegovu glazbu i fine nijanse značenja. Stijepo je taj svoj jezik upio u okruženju rodnih Konavala, a obogatio ga je druženjem s tradicionalnom dubrovačkom poezijom, na neki način poezijom svoje najbliže književne rodbine. Taj poseban osjećaj za jezik pridonio je i tome da neki od njegovih stihova tako ugodno zvuče uglazbljeni, produžujući svoj život zauvijek. Na taj svoj izniman pjesnički odnos prema jeziku Kočan je nadogradio i svoju dijalektalnu poeziju, pored izvorne zavičajne i onu kajkavsku, dokazujući kako je istinski zavičaj istinskog hrvatskog pjesnika prije svega – hrvatski jezik u svoj svojoj širini i bogatstvu. Ali je ta ukorijenjenost u jeziku vidljiva i u svakoj reakciji, u temperamentom nemirenju Kočanovu s pojavama s kojima smo se, nažalost, navikli miriti – i nikada ti tekstovi ne trebaju potpis autora da bismo autora u njima prepoznali“, pročitala je Mihaliček.
Ulomke iz knjiga čitala je Mirjana Smažil Pejaković, članica Društva hrvatskih književnika, koja je kazala kako je „uvijek iznova oduševljava Stijepova finoća i lakoća izražavanja“.
Autor Stijepo Mijović Kočan je također predstavio svoja djela: „Svi kritičari cijene ako ste jedinstveni, ako vas odmah prepoznaju –Aha, to je on napisao! To kod mene nije slučaj. Zato sam bio loše prihvaćen, tek se s ovom knjigom (Sedmoglasje) shvatilo da višeglasje nije nešto što je a priori loše. Ja drukčije ne znam pisati; i sada pišem kako mi tekst nalaže, kako mi tema nalaže, kako mi trenutak nalaže da pišem“.
Večeri su nazočili: konzul savjetnik Marijan Klasić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore i potpredsjednik HGI-ja Zvonimir Deković, novinar Miraš Martinović.
Stijepo Mijović Kočan, pjesnik, pisac, scenarist i filmski redatelj, rođen je u Đurinićima, Konavle, 1940. godine. Školovao se u Dubrovniku i Zagrebu, gdje je završio studij jugoslavenskih književnosti i komparativnu književnost te doktorirao iz filoloških znanosti.
Prvu samostalnu pjesničku knjigu objavljuje 1969. Piše i za djecu. Objavio je brojne naslove od kojih nabrajamo nekoliko: Ispovjedaonica, Zagreb 1969; Ta riječ, Zagreb 1974; Ono nešto, Zagreb 1986; Konavoski vez, Zagreb 1988; E, da mi je, Zagreb 1991; Prevlaka, ćaćina tamburica, Zagreb 1996, Sred zavičajnih nebesa, Zagreb, 2001; Ulovljen u jeziku, Zagreb 2005; Samo ljubav slavi, Zagreb 2012; Sin otac sin, Zagreb 2015. Objavio je više znanstvenih radova o književnosti i novinarstvu. Osim književnosti, bavi se i filmom. Scenarist je i redatelj stotinjak dokumentarnih TV-filmova i reportaža. Živi i piše u Zagrebu i Konavlima.