Četvrtak, 26. prosinca 2024. - 13:39
Autor:
Tivatski novinar, pjesnik i publicist Dragan Popadić piše zanimljivu knjigu pjesama u desetercu "Bokeljski deseterac". U nastavku, kao božićni dar, imate priliku pročitati i pjesmu "Andrija Saracenis", koja će biti zastupljena u spomenutoj knjizi.
Od kako je Kotor nastanuo
bolji čovjek nije tu živio
od Andrije zvanog Saracenis
što ga voli i Gospod i ljudi.
On na misu redovito ide
i pomaže kotorskim crkvama.
A još više sirotinji daje
u Kotoru i oko Kotora.
Isto radi njegova famelja
Marija mu žena najmilija,
đeca mila, Petar i Marija,
Teodora ocu mezimica.
Jednog dana, kad je bura bila
brod se skrio u valu u Rose.
To je lađa sa svetim moštima
od Tripuna od čuvenog sveca.
Lađa stiže od tog Carigrada
što je grade mimo drugih grada.
Mornari su iz te Venecije
što je grade mimo drugih grada.
Kad je čuo da je brod u Rose
Andro zove sluge svoje mile:
"Kočiju mi odmah pripremajte
da ja idem u Rose uvalu.
Hoću mošti sveca otkupiti
zato nosim tri tovara blaga".
Andro okom a sluge mu skokom
kočija ga ispred kuće čeka.
U kočiju kulaš je upregnut
što ga nema u Kotoru gradu.
Jezdi kulaš, jezdi i kočija
brzo Andro u Rose pristiže.
Divno Andra na brodu čekaju
ruke šire u lice se ljube.
Brzo ribu peku ti mornari
i Andriju goste kao kralja.
Veli njemu vođa od mornara
što kapetan od ovog je broda:
"Slavni Andro, dobro nam došao
čast je ovom brodu i ljudima.
No nam reci zašto si došao,
je li kakva baš nevolja ljuta"?
Veli njima Andro od Kotora
birajući besjedu valjanu:
"Hvala vama na ovom dočeku,
na dočeku i na tom govoru.
Ja ne dođoh vama od nevolje
već ja hoću mošti otkupiti.
To su mošti svetoga Tripuna
koga Kotor slavi i poštuje".
Vele njemu latinski mornari
što su vješti trgovini bili:
"To su mošti svetoga Tripuna
što se slavi i mimo Kotora.
Venecija slavi i proslavlja
sveca ovog što ga mi nosimo.
Tebi ćemo mošti da prodamo
a ti nama trista daj zlatnika".
Njima veli Andro od Kotora:
"Dobri ljudi, mnogo je zlatnika
deset kuća to je u Kotoru.
Al' ja dođoh da posao svršim
i Kotoru mošti te donesem.
Ja vam dajem trista tih zlatnika
i za sveca i za dva vam roba.
Tu dvojicu što su na palubi
njima hoću slobodu platiti.
To će biti milo i Tripunu
što slobodu ljubljaše od srca.
Non plus ultra, posljednja ponuda
što vam danas ja pošteno dajem".
Mornari se skupa pogledaše
i ovako Andri govoraše:
"Slavni Andro, od Kotora grada,
evo tebi svečevih kostiju
i dva roba neka su ti srećna.
Kada bura stane i prestane
mi ka kući plovimo ponovo".
Njima Andro zlatnike predaje
oni njemu mošti od Tripuna.
Ide Andro svom Kotoru gradu
i sa njime i dva bivša roba.
Idu oni ka Kotoru gradu
a kočija k'o da putem leti.
Cio Kotor izaš'o je vani
čekajući Andra i Tripuna.
Mošti nose kotorski mornari
iza kojih biskup je Ivane.
Iza njega sveštenstvo kotorsko
pa famelja Saracen Andrije.
Narod kliče, Andriju proslavlja
a on im se svima obratio:
"Kotorani, mili mi susjedi,
svećenici i Ivan biskupe.
Vjekovima Kotor nam opstaje
i opstaje i život nam daje.
Evo danas sunce ga ogrija
kada mošti dođoše od sveca.
To je čudo što ga Bog dariva
i poklanja našemu Kotoru.
Tripun od sad kotorski zaštitnik
i mornarske naše Bratovštine".
Kad je Andro govor završio
nasta slavlje, graja i veselje.
Mornari se u kolo hvataju
svi ostali radosno gledaju.
Tako tada a tako i sada
u tom istom Kotoru nam dragom.
(Dragan Popadić "Bokeljski deseterac")