Planinara, pisaca, snimatelja Stipu Božića svrstavaju među najuspješnije hrvatske i svjetske planinare. Popeo se na tri najviša vrha na svijetu: Mount Everest (8848 m), K 2 (8611 m) i Kangcenjungu (8586 m).Stajao je  na najvišim vrhovima svih sedam kontinenata: Mount Everest (Azija) Aconcagua (J. Amerika) Mount McKinley (S. Amerika) Kilimanjaro (Afrika) Mount Vinson (Antarktika) Mont Blanc (Europa) Mount Kosciusko (Australija).Osim planina spustio se 1395 metara duboko pod zemlju... S jednom međunarodnom ekspedicijom na skijama je stigao i na Sjeverni pol.Na svojim putovanjima snimio je mnoštvo uspješnih fotografija i izlagao na zajedničkim i samostalnim izložbama...

Kao zaposlenik HRT-a, kamerom je snimio na kilometre filmskog i video materijala u najnepoznatijim dijelovima svijeta. Snimao je čak dva puta na samom vrhu Mount Everesta što dovoljno govori o izuzetnoj volji da vrhunski rezultat približi običnim ljudima.Režirao je i snimio više od 120 dokumentarnih filmova u sklopu dokumentarnih serija - Sedam vrhova,  Dubine, krš i more,  Planine Hrvatske, Pustinje svijeta,  Nazovi 112,  Let nad Hrvatskom,  filmovi su prikazani na HTV-u.Stipe Božić radi u HRT-u, dok je u Gorskoj službi spašavanja pročelnik splitske stanice.
U sklopu popularizacije planinarstva i planinarske škole u prostorije HGSS-a Dubrovnik u suradnji sa HPD „Sniježnicom“ održao je predavanja na temu povjesti planinarenja.
Prenosimo dio razgovora za Radio Dux.
Dux: Da podsjetim Vi ste se uspjeli popeti na najviše vrhove svih sedam kontinenata ?
Stipe Božić: Točno. Popeo na najviše vrhove svih sedam kontinenata Azija, Europa, dvije Amerike, Afrika i Antarktika i bio sam na najvišim himalajskim vrhovima, na tri najviša vrha na svijetu. Na Mont Everestu sam bio dva puta na vrhu, zatim na K2, pa onda na Kangcenjungu i još na mnogim drugim vrhovima. Bila bi kratka  jedna večer za priču o tome gdje sam sve bio.
Penjanje, alpinizam od toga nema koristi. Nas često zovu osvajači beskorisnog svijeta, što u neku ruku i jest tako jer mi niti ne osvojimo taj vrh. Da bi ga osvojili trebali bi ga zadržati. Mi se samo popnemo, slikamo se sa nekom zastavicom i vratimo se nazad. Međutim to je jedna priča, to je jedan san svih nas i mnogih naših prijatelja jer ne stojimo mi na vrhu neke planine i ne popnemo se samo radi nas, nego i radi svih naših prijatelja koji su to sanjali, koji bi možda htjeli biti gore. I zato stajanje na vrhu Manaslua, 8156 metara,  je za mene bio možda i dovršetak većeg sna, nego sami Everest.
Dux: Bili ste na Antartici ?
Stipe Božić: Bio sam na Antartici, na najvišem vrhu Mount Vison. Bio sam na Sjevernom polu i to na skijama iz Sibira do Sjevernog pola, to mi je bio motiv da budem prvi Hrvat koji će stići na skijama na Sjeverni pol.
Dux: Bili ste ispod zemlje, 1395 metara?
Stipe Božić: Spustio sam se i snimao spleologe dok su istraživali Lukinu jamu na Velebitu, tako nešto skoro 1400 metara. Neki kažu, vezano za tu amplitudu ispod zemlje i onu iznad zemlje, da držim neku vrstu svjetskog rekorda ili da je to Ginisov rekord, što su samo brojke.
Dux: Konačno ste napisali knjigu K2 - Trijumf i tragedija. Dugo ste nosili u sebi tu priču, još od '93. godine.
Stipe Božić: To je četvrta knjiga. Prva je bila ,,Put na vrh svijeta", pa onda ,,Sedam vrhova", pa ,,Svete planine svijeta" a ova ,,K2 - Trijumf i tragedija" je značajna po tome što je bilo vrlo dramatično te 1993. godine, znači više od 20 godina unatrag, gdje smo na toj planini morali ostaviti mrtvog prijatelja i onda u strašnoj oluji se spuštati. O toj drami pričam u knjizi, to predstavlja dug jednoj zaista velikoj pustolovini i jednoj ekipi koja je to pretrpjela.
Dux: K2 je  inače najzahtjevniji uspon. To je druga po visini planina na Himalajima.
Stipe Božić: K2 je u Karakorumu, znači to je gorje koje se nastavlja na Himalaje i zaista za nju kažu da je najopasnija planina. A i nekako udio nesreća je najnepovoljniji za ljude. Kaže se da svaki četvrti koji se popne na K2, neće preživjeti.
Dux: Zbog uvjeta?
Stipe Božić: Zbog nevremena, zbog strmine same planine, naravno-visine i udaljenosti. Ona je vrlo udaljena treba pješačiti od zadnjeg naseljenog mjesta 18 dana od kuda  god da krenete i to je zaista vrlo,vrlo nedostupno.
Dux: Vašeg prijatelja ste nažalost morali ostaviti gore, on je stradao...
Stipe Božić: Tako je, to je bio Boštjan Kekec iz Škofje Loke, Slovenija. Mi smo ga pokušali spašavati ali to ni u teoriji nije bilo moguće. Ipak smo nešto pokušali napraviti ali se nije dalo on je zapravo patio od visinske bolesti hipoksije, od nedostatka kisika, od toga mu je počeo oticati mozak i pluća i onda je nakon nekog vremena ubrzo i umro.
Dux: Ovih dana je knjiga promovirana u više mjesta po Hrvatskoj, postoji li kakva mogućnost promoviranja u Crnoj Gori ?
Stipe Božić: Kako ne, postoji šansa imam puno prijatelja koji vole čitati takvo štivo, puno ljudi u Crnoj Gori se bavi alpinizmom, svojedobno smo se vrlo rado družili i po Alpama i po crnogorskim i bosanskim planinama i siguran sam da će doći do toga.
Dux: Stipe,  za sebe kažete da niste samo alpinista, Vi ste snimatelj, dokumentarista?
Stipe Božić: Ja sam alpinista samo po hobiju a ovo što ste rekli zadnje mi je profesija. Radim na Hrvatskoj radio televiziji, napisao sam mnogo članaka, knjiga, napravio sam 120 dokumentarnih filmova i to je moj posao.
Dux: I dalje  ste aktivni i u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja?
Stipe Božić: Da, u Gorskoj službi spašavanja sam pročelnik splitske stanice i to već desetak godina-volonterski, naravno.Trošim tamo svoje vrijeme, radim dobrovoljno i to me čini sretnim.
Dux: Večeras ste u Dubrovniku, sutra ujutro ili noćas ko zna gdje ?
Stipe Božić: Sutra sam u Dugopolju, također imam jedno predavanje, ova knjiga je nekako potakla jednu seriju predavanja tako da sam svaki dan na drugom mjestu.
Dux: Ja vam se zahvaljujem na ovom razgovoru i nadam se da ćemo se vidjeti i u Crnoj Gori
Stipe Božić: Hvala lijepo i vidimo se na nekoj planini u Crnoj Gori.

Razgovarao: Miro Marušić