Međunarodni praznik rada, 1. svibnja ustanovljen je u znak sjećanja na taj dan 1886. godine, kada je više desetina tisuća radnika u Čikagu izašlo na ulice zahtijevajući bolje uslove rada i osmočasovno radno vrijeme.
Organizatori protesta su zahtjeve prethodno uputili poslodavcima i vlastima tražeći da ih ispune do 1. svibnja 1886. godine.
Kao odgovor tim zahtjevima uslijedila je represija, a u sukobima sa policijom bilo je žrtava i ranjenih na obje strane. Sedmorica sindikalnih aktivista osuđeno je na smrt.

Drugi kongres Radničke internacionale odlučio je da se od 1890. godine 1. svibnja širom svijeta održavaju masovne manifestacije, demonstracije i štrajkovi, kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. stoljeća i početkom 20. dobilo masovne razmjere.
Iako se Praznik rada obilježava širom svijeta i u mnogim zemljama je praznik, on je najmasovnije, na najvišem nivou, kao jedna od centralnih državnih manifestacija obilježavan u socijalističkim zemljama, kada su održavane parade i slične manifestacije.